Gušavost

Gušom ili strumom nazivamo povećanu štitnjaču. Gušavost je rasprostranjena po cijelom svijetu, a endemska su područja visokog gorja koja su siromašna jodom u tlu i vodi. Pedesetih godina prošlog stoljeća Hrvatska je, kao i druge europske zemlje, uvela profilaksu endemske gušavosti jodiranjem kuhinjske soli što je dovelo do nestanka endemskog kretenizma i značajno smanjilo pojavnost gušavosti. Eutireotična struma je ona koja nije uzrokovana poremećajem rada štitnjače, autoimunom bolesti, upalom ili tumorom. Nastaje 5-10 puta češće u žena nego u muškaraca. Najčešći je simptom strume osjećaj napetosti u vratu, a kod velikih struma javlja se više simptoma zbog pritiska na okolne strukture: promuklost, poteškoće pri gutanju, nadražajni kašalj, a u težim slučajevima i Hornerov znak (spuštenost gornje vjeđe oka, udubljenost očne jabučice i suženje zjenice, posljedica je oštećenja vratnog dijela simpatičkog živčanog lanca). Hormonalni status je uredan. Pregled ultrazvukom dat će uvid u veličinu štitnjače, strukturu tkiva i prisutnost čvorova. Svrha liječenja guše bila bi smanjiti njenu veličinu, a to se može postići uklanjanjem vanjskih čimbenika koji djeluju strumogeno i operativno. Ranije se gušavost liječilo supresivnom terapijom levotiroksinom (hormonom štitnjače) s ciljem snižavanja TSH i time dovođenja štitnjače u stanje relativnog mirovanja i smanjenja poticaja njenog rasta te smanjenja guše. Ograničavajući čimbenik ovog liječenja je njegova dugotrajnost i nuspojave: mršavljenje, anksioznost, ubrzani rad srca i osteoporoza. Danas se samo prati kliničko stanje. Zbog estetskih razloga dolazi u obzir operativno liječenje. Ako bolesnik ima smetnje disanja i gutanja zbog pritiska na jednjak i dušnik nužno je kirurško liječenje.

Politika privatnosti | Korištenje kolačića